Prikazani su postovi s oznakom ustaše. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom ustaše. Prikaži sve postove
nedjelja, 13. studenoga 2016.
ponedjeljak, 19. listopada 2015.
četvrtak, 19. lipnja 2014.
OVAKO BI SA SRBIMA: Ustaša na Fejsu simulira klanje ćerke!
Hrvat Josip Jagić objavio je na svom Fejsbuk profilu skandaloznu montažu fotografija na kojima sa ispisanim ustaškim znakom na čelu i noževima u obe ruke stoji iznad svoje maloletne ćerke, simulirajući da će je zaklati!
Očigledno poigravajući se ikonografijom nakaradne ideologije, koja je u Drugom svetskom ratu odnela živote nekoliko stotina hiljada Srba, Jagić na nekolicini fotografija fašistički otpozdravlja, a na profilu, pored krajnje bolesne montaže, vodi malo je reći opsceno-psihopatsku prepisku sa svojom suprugom Danijelom Jagić.
U toj kratkoj konverzaciji, Josipu je pošlo za rukom da svojoj dragoj opsuje majku, pripreti joj analnim opštenjem i poruči kako će je “klati iz zabave”, jer ga je “šeretski”zamolila da ne ubije njeno dete.
Zapanjuje činjenica da kompanjija Fejsbuk nije odreagovala na objavljene gadosti, a pre svega na Jagićevu krajnje eksplicitnu propagandu nasilja i pozivanje na nacionalnu mržnju. Tim pre što su brojni profili širom sveta za daleko manje prestupe protiv pravilnika kompanije automatski gašeni.
Još jednom je potvrđeno da pridržavanje pravilima nije za sve isto − a posebno izgleda za one koji prave “ustašluke”!
subota, 14. lipnja 2014.
četvrtak, 12. lipnja 2014.
srijeda, 23. travnja 2014.
Logoraš ostao bez novčane pomoći jer ustaše nisu vodile dokumentaciju
Na novi oblik pomoći, zajamčenu minimalnu naknadu, logoraši nemaju pravo jer nemaju valjane dokumente da su u logoru doživjeli oštećenja, a jedino što logoraši sada mogu dobiti je skromna socijalna pomoć
Novi list
četvrtak, 23. siječnja 2014.
Srbosjek, a onda, ča reći, ča je život vengo fantažija...
Ne živite u laži, nego potražite istinu !
Само ти дјете ради свој посао
Sveti Vukašin TOHOLJ Klepački
Nebo nadamnom bijaše krvavo
i zemlja ispod mene
i ptice i jaseni i oči ljudske
i majke što djecu stežu,
krv je obojila ustaške ruke
i grkljane presječene
i duše crne i prestrašene srne
i žice naoštrene da razum svežu.
Svud oko mene samrtni krici
krkljanjem preklanih smrt se cereka,
prilazim poslušno svojem ubici
i lednoj oštrici srbosjeka.
Gledam ga radoznalo u ugasle oči
tražeći u njemu ostatke čovjeka
pijanog od krvi što mu s' kame toči
kao dječja suza, kao kaplja mlijeka.
A on silan... raspojasan...
na gomili mrtvoj stoji,
nazdravlja opkladi dobijenoj,
pa on ih je zaboga najviše pobio,
k'o dukate svoje žrtve
sa demonskim smiješkom broji
bodući ih da provjeri je li koji preživio.
"Što me gledaš tako starče,
zar si razum izgubio",
riknu kao zvijer ranjena
i nožem ka meni krenu,
a ja sam se k'o pred pričest
svoju prvu prekrstio
radujuć' se ko rođenju
samrtnome svojem trenu.
"A stah"...pomislih"...
"Zašto se ne bojim,
pa zvijer mi oči kopa
i režeći meso siječe...
zašto tako ravnodušno
pred dželatom svojim stojim,
kako mogu da ga žalim
dok mu krv sa ruku teče?"
Pa i on je nekad stvor Božiji bio,
i on dušu ima, kako ona samo pati,
ja mu sve nesrećniku,
još na ovom svijetu
pomračenom oprostio,
al' kako će kad čas dođe
pred žrtvama svojim stati?
"SAMO TI DIJETE RADI SVOJ POSAO",
šapnuh mu jezikom što je odsjekao
i vidjeh očima svojim iskopanim
strah što mu je grčem lice nagrdio,
kažu nije nikad više ni pile zaklao,
da se manit proklinjao i od ljudi vječno krio.
A ja se molim za dušu njegovu
kao i za duše onih koje je poklao,
možda me zbog toga ljudi Svetiteljem zovu,
možda zato pamte riječi:
"SAMO TI DIJETE RADI SVOJ POSAO".
Neven Milaković Likota
Nebo nadamnom bijaše krvavo
i zemlja ispod mene
i ptice i jaseni i oči ljudske
i majke što djecu stežu,
krv je obojila ustaške ruke
i grkljane presječene
i duše crne i prestrašene srne
i žice naoštrene da razum svežu.
Svud oko mene samrtni krici
krkljanjem preklanih smrt se cereka,
prilazim poslušno svojem ubici
i lednoj oštrici srbosjeka.
Gledam ga radoznalo u ugasle oči
tražeći u njemu ostatke čovjeka
pijanog od krvi što mu s' kame toči
kao dječja suza, kao kaplja mlijeka.
A on silan... raspojasan...
na gomili mrtvoj stoji,
nazdravlja opkladi dobijenoj,
pa on ih je zaboga najviše pobio,
k'o dukate svoje žrtve
sa demonskim smiješkom broji
bodući ih da provjeri je li koji preživio.
"Što me gledaš tako starče,
zar si razum izgubio",
riknu kao zvijer ranjena
i nožem ka meni krenu,
a ja sam se k'o pred pričest
svoju prvu prekrstio
radujuć' se ko rođenju
samrtnome svojem trenu.
"A stah"...pomislih"...
"Zašto se ne bojim,
pa zvijer mi oči kopa
i režeći meso siječe...
zašto tako ravnodušno
pred dželatom svojim stojim,
kako mogu da ga žalim
dok mu krv sa ruku teče?"
Pa i on je nekad stvor Božiji bio,
i on dušu ima, kako ona samo pati,
ja mu sve nesrećniku,
još na ovom svijetu
pomračenom oprostio,
al' kako će kad čas dođe
pred žrtvama svojim stati?
"SAMO TI DIJETE RADI SVOJ POSAO",
šapnuh mu jezikom što je odsjekao
i vidjeh očima svojim iskopanim
strah što mu je grčem lice nagrdio,
kažu nije nikad više ni pile zaklao,
da se manit proklinjao i od ljudi vječno krio.
A ja se molim za dušu njegovu
kao i za duše onih koje je poklao,
možda me zbog toga ljudi Svetiteljem zovu,
možda zato pamte riječi:
"SAMO TI DIJETE RADI SVOJ POSAO".
Neven Milaković Likota
i za kraj...
utorak, 21. siječnja 2014.
ponedjeljak, 25. ožujka 2013.
Ustaška Uzdanica
Ustaška uzdanica je časopis Ustaške mladeži koji je izlazio od 1. listopada 1941.[1] do 1945. godine. Časopis je bio namienjen pripadnicima Ustaške uzdanice (dielom Ustaške mladeži) u starosti od 7. do 11. godine života, a bio je podieljen na dio za dječake i djevojčice; časopis je bio tiskan u boji.
Fala Fiji
subota, 4. kolovoza 2012.
nedjelja, 4. prosinca 2011.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)