RUMUNIJA

izjebao sam se na putu od beograda do tu, trajalo je za poludit. malo sam se prosetao beogradom, cijelo vreme sam imao utisak da cu da sretnem nekog od vamilije, jelte, nekog drugara ili drugaricu. knez mihajlova, tvrdjava, skupstina,... a pred skupstinom novinarka i kamerman. cekaju nekog beogradjanina ili beogradjanku da ih pitaju pitanjce. nigdje zive duse, ko normalan sece beogradom u dva popodne leti.
- izvinite gospodine, sto vas je navelo da izidjete po ovom vremenu, kako podnosite ovo vreme (i jos 5-6 pitanja kojih se ne sjecam)?
- cekam vlak za bukurest, pa malo setam.
- pa kako podnosite ove temperature?
- dobro. nije previse hladno, a ni vruce.
- mislite nije vruce?
- ne. mislim nije previse hladno.
- hvala vam.
- molim.
onda sam otisao u restoran ''nase more' (stvarno se tako zove) na dva piva, jelen, tocena. i uzivao u tamno smedje lakovanom brodskom podu, tamno smedjim plocicama i gospodjama koje majcinski donose pivo, girice, filovane paprike i sladak kupus. ko to moze platit? bilo mi je zao od tamo otici, pa sam otisao u market i kupio 4 piva, rahat lokum, kvas (rusko pice od zitarica - bezalkoholno i banane koje sam izgubio - stvarno!). u vozu sam pricao sa devojkom draganom iz vrsca koja se sa svojom kevom vracala kuci nakon sto se (dragana) upisala na visu poslovnu skolu. imao sam sediste broj 53, a u vagonu je nedostajao kupe sa tim brojem - keve mi. pa sam se njima uvalio jerbo su svi ostali bili rumuni (namerno sam izostavio 'j' u reci 'rumuni'). voz je kasnio u polasku 30 minuta, tako da sam se do vrsca lepo napricao, sta da ti kazem. onda sam ugledao konduktera koji mi je rekao rijec 'tre' ili 'dre' kad sam ga pitao u koji vagon trebam ici, pa sam mu rekao da je on za sve kriv. i tako sam ga zezao cijelo vrijeme na neke fore. onda mi je rekao da sam zajeban i da od kud sam. iz zagreba. a on meni da ima neke rodjake u zagrebu. pa je njemu da i ja imam. pa on meni da naravno da imam kad sam iz zagreba. i tako. onda se upucavao jednoj rumunjki (evo, pojavilo se 'j' !), pa sam mu rekao da od biraca nema jebaca. i tako do granice. luda kuca!
a na granici... revni granicari, sve su u kupeu pomicali sto se moglo pomicati, daske, sjedala, linoleum,... koma. bio sam u kupeu sa rumunjima, a onda su usli srbi i pitali 'i cure, kako je?'. super, samo je falio zvonko lepetic i da pocne klanje. kad su dolazili srbi, dignuo sam se i pokusao izaci. onda smo stali na vrata carinik i ja. bio sam prilicno pripit jer sam u beogradu uzeo 4 jelen piva a u jednoj birtiji popio dva. jel neki problem, pitao sam ga. koja situacija! a mladi rumunji sute i cekaju. carinik kaze, nije problem, sve je u redu. i onda udje u kupe, sjedne sa svojim drugarom u kupe i pita 'cure, kako ide?'. lijepa atmosfera. cure sute. onda su se digli i poceli igrati igru toplo-hladno. i nista od svega, to su bili klinci koji su se vracali sa exita, ne svercaju nista. tako su pregledavali svaki kupe. i oni i rumunji, a rumunji su ipak bili pristojni. pratio sam kako se situacija razvija i kako srbi pregledavaju ostale kupee. to je bilo za popisat! kao da hvataju osnovnoskolce u prepisivanju. svi se smiju, hahaha. kad su srbi otisli pocela je guzva. svi osim nas iz naseg kupea poceli su juriti amo tamo sa vrecicama, torbama, kutijama. ne velikim, srednjim. jedna zena je 100% prosla jedno dvadeset puta pored mene iz jednog vagona u drugi. i onda sam se sjetio da sam na jednom forumu procitao da je to 'svercerski vlak'. i sad ti budi pametan, i sad ti ne bus pil. i tako u toj lijepoj atmosferi dodju rumunjski carinici, prvo neki zajebani, pa onda regularni. i onda su me pitali (popio sam svo pivo) za razlog mog dolaska u rumunjsku. tjurism or bisnez? ja mu kazem 'plezr' i namignem, koja sam budala! i onda me on ponovno pita isto pitanje, a ja mu isto odgovorim. stvarno sam idiot. i onda se frajer vratio s mojim pasosom i rekao 'regular', a ja sam za promjenu sutio. ajde konacno! onda je dosao temisvar i dosta ljudi je izaslo van, pa smo se mi iz drgog razreda (koji bi bio peti od moguca tri!) preselili u prvi razred (jedva drugi, al neka im ga!). i onda je puklo hrvatsko-rumunjsko prijateljstvo i svi smo se razmilili u prazne kupee da uzivamo u samoci i klima-uredjajima. budio sam se svakih 20 minuta od ukocenosti, ali bio sam sretan jer sam napokon lezao. i tako dodje bukuresti nord. zahvaljujuci google street view-u kojeg sam koristio prekjucer, odmah sam pronasao svoj hostel. i tu su uzbudjenja polako jenjavala. sad su mi jedino uzbudjenje francuzi koji ne znaju ni beknuti bilo koji jezik osim materinjeg i s kojima razgovaram najkompliciranijim engleskim kojeg se mogu dosjetiti.