BU DOBRO: Beograd

četvrtak, 25. rujna 2014.

SRPSKO VEČE - TALIJA

Folklorne večeri u društvu UC Talija, na splavu kluba UC Talija. Klub UC Talija se nalazi na Savskom Keju, Blok 44.
Uz dobru muziku violine, gitare i harmonike koja pruža neverovatan ugođaj kao i dobra srpska tradicionalana kuhinja daje poseban značaj celokupnoj atmosferi. Dobrodošli!

nedjelja, 24. srpnja 2011.

Naše more, Beograd, Milovana Milovanovića 4

"Naše more" u Savamali

Kafana na Savskom trgu bila utočište trgovcima, železničarima, putnicima... Izlog krasi lik boga mora Posejdona i slogan "Ovde se dobro ruča"

KAFANSKA geografija Beograda nezamisliva je bez čuvenog lokala "Naše more" u kratkoj Ulici Milovana Milovanovića koja spaja Balkansku i Savski trg, na kome se nalazi železnička stanica. U ovoj savamalskoj gostionici starog kova čiji izlog krasi čupavi lik boga mora Posejdona i ćirilicom ispisan slogan "Ovde se dobro ruča" i dalje je kafanska atmosfera, za razliku od mnogih "fensi", ali praznih prestoničkih restorana.

Zgrada u kojoj se nalazi kafana podignuta je 1932. kada je otvoren lokal "Naše more", ali njegovo ime tada nije imalo "morsko" značenje.

- Razlika je u akcentu, stara kafana zvala se "Naše more" u smislu "Naše brige" - kaže Boško Kuzmanović, direktor ugostiteljskog preduzeća "Varoš kapija" u čijem je sastavu legendarna gostionica. - Tu je sedeo šaren svet, uz optimiste koji su krenuli uz Balkansku da osvajaju Beograd, sedeli su razočarani koji u toj nameri nisu uspeli. Tu su čekali voz trgovci sa pijaca, nosači sa železničke stanice i putnici koji su propuštali vozove, omamljeni kafanom. Posle Drugog svetskog rata oni koji su ispraćali radničku klasu na Jadran, često bi svratili u kafanu i rekli: "E, ovo je naše more" i tako se staro ime održalo.

Mračnih devedestih ovde se ponovo okupljalo šareno društvo, jedni kraj drugih sedeli su ratnici bez otadžbine, radnici bez posla, dileri deviza, šverceri cigareta i noćne dama koje su na ovo mirno mesto dolazile da predahnu posle "šihte na štajgi". Ipak, "Naše more" nikada nije steklo mračnu reputaciju , već je zadržalo status oaze u kojoj može mirno da se jede i pije, za male pare.

Kafana je i danas zadržala i status društvenog preduzeća, kao i ostali lokali "Varoš kapije" koji su ušli u beogradske legende: "Znak pitanja", "Kolarac", "Proleće", "Sunce", "Park", "Korzo". Uprkos tome što nisu privatizovane ove kafane rade po hasap standardu, a domaći gosti kažu da vode bitku za stolove sa stranim turistima.

- Dok se mi odričemo naše kuhinje, svi stranci od Šveđana do Slovenaca insistiraju na našim ćevapima, musaki, sarmicama, pasulju i škembićima - kaže Maksimović. - Kilave privatizacije rasterale su goste i zatvorile su legendarna boemska stecišta, a od njih napravile sterilne picerije ili kockarnice koje sad i same propadaju.

OD "GALEBA" DO "SAVE" KORMILAR "Našeg mora" Grujo Maksimović tokom burne tridesetogodišnje karijere krstario je na "Galebu" kao šef oficirske sale i služio Tita. U "Diplomatskom servisu" je gostio predsednika MMF Roberta Maknamaru i brinuo o učesnicima Prvog samita nesvrstanih, na Skadarliji je organizovao večeru za sina iranskog šaha Pahlavija, plovio je s pukovnikom Gadafijem i obučavao njegov intedantski servis, a bio je omiljeni ugostitelj američkog diplomate Kristofera Hila.