Majko stara, na zemlji vječita,roditeljko Ratka ponosita,divni cvete iz ludog vremena, bijaše li vila ili žena!Hvala što si srpstvu darovala u novome dobu đenerala!Mučenice rasijanog jata, sa trnovim vijencem oko vrata!Na svake te život bac'o muke i bez muža osta i unuke.Bez prvijenca sina Milivoja velika je, majko, tuga tvoja!Najposlije, hercegova kćeri, i tvog Ratka gone svjetske zvjeri.Hoće sa njim do haškog zatvora što branio srpstvo od ponora.Međ' rodilje ti ženo najviša, po oblaku poznaje se kiša.Kad si Ratka pod pasom nosila, na Mišića da li si mislila!Il' je kum sudbu prorekao kad je ime značajno mu dao?,pa on stasa u prvog vojnika i zaduži djela od pjesnika!Ne počinuti prirodno, mila, za sinom te tuga umorila.Otišla si tiho u legendu, a kako je bilo tvome čedu!Nije mog'o na ukop ti doći, ??? su rodnog kraja noći.Od domaćih i stranih šakala srce mu je tuga iskidala.U očima suze zastajala, zamišlj'o je Kasindol i Pale,Treskavicu i Božanoviće, đe z' života pio rajsko piće.Tvoje oči kako ga željaše i rodbinu što u sanduk staše.Ko je dijete i ko majku ima osjeć'o je nože u grudimai žalostan bio toga dana kada tvoja bijaše sahrana.Silan sprovod, ali sinak hvali da na 'ladno čelo cjeliv stavi.Jedno drugom grijehe da oprosti, da počinu lakše tvoje kosti.Pazi, majko, sad sa neba sina i zametni pute dušmanima.Blagosloven plod utrobe tvoje, žalostan je ko ne voli svoje!Sinom kitiš strune od gusala, tebi vaskrs, a gospodu slava.
(Ova kreatura je clanica gradske komisije za kulturu Novog Sada. KOMENTAR SA JUBITA, NEAUTORIZIRANO)
I još za časnu srbadiju... koja bere borovnice.
Nema komentara:
Objavi komentar