nedjelja, 31. srpnja 2011.
subota, 30. srpnja 2011.
petak, 29. srpnja 2011.
četvrtak, 28. srpnja 2011.
srijeda, 27. srpnja 2011.
Alien motorcycle
Artist Roongrojna inflates the tyre of a motorcycle made from the recycled spare parts of cars and bicycles at his workshop in Bangkok, Thailand.
from - link
OGLAS SA NJUŠKALA
Role "Rollerblade Activa 360 Women" cijena: 800 kn | |
| prodajem inline role bivse cure, zagrebacke princeze ! to ona misli da je princeza, a ne ja ;) |
Cijena od 800kn je fixna, jer sam ih prije par mj. platio vise od 1000kn, drugi razlog tih 800kn je taj da iden uskoro na Zrce i 1 Cocktail od 1L dode oko 200kn, a meni trebaju tocno 4 Cocktaila da NAPOKON bez srama pipkam sve polugole cure !
A uz sve to se zelin bar 1 put u zivotu napit na princezin racun.
Ako si slucajno zgodna zenska, imas veliko srce, solo si kao i ja i zelis mi pomoc preko noci zaboravit bivsu, onda je danas tvoj dan, i dobit ces ih besplatno !
boja: sivo-crvena
broj: 39
utorak, 26. srpnja 2011.
Rumunjska i malo Beograd
nedjelja, 24. srpnja 2011.
Naše more, Beograd, Milovana Milovanovića 4
"Naše more" u Savamali
KAFANSKA geografija Beograda nezamisliva je bez čuvenog lokala "Naše more" u kratkoj Ulici Milovana Milovanovića koja spaja Balkansku i Savski trg, na kome se nalazi železnička stanica. U ovoj savamalskoj gostionici starog kova čiji izlog krasi čupavi lik boga mora Posejdona i ćirilicom ispisan slogan "Ovde se dobro ruča" i dalje je kafanska atmosfera, za razliku od mnogih "fensi", ali praznih prestoničkih restorana.
Zgrada u kojoj se nalazi kafana podignuta je 1932. kada je otvoren lokal "Naše more", ali njegovo ime tada nije imalo "morsko" značenje.
- Razlika je u akcentu, stara kafana zvala se "Naše more" u smislu "Naše brige" - kaže Boško Kuzmanović, direktor ugostiteljskog preduzeća "Varoš kapija" u čijem je sastavu legendarna gostionica. - Tu je sedeo šaren svet, uz optimiste koji su krenuli uz Balkansku da osvajaju Beograd, sedeli su razočarani koji u toj nameri nisu uspeli. Tu su čekali voz trgovci sa pijaca, nosači sa železničke stanice i putnici koji su propuštali vozove, omamljeni kafanom. Posle Drugog svetskog rata oni koji su ispraćali radničku klasu na Jadran, često bi svratili u kafanu i rekli: "E, ovo je naše more" i tako se staro ime održalo.Mračnih devedestih ovde se ponovo okupljalo šareno društvo, jedni kraj drugih sedeli su ratnici bez otadžbine, radnici bez posla, dileri deviza, šverceri cigareta i noćne dama koje su na ovo mirno mesto dolazile da predahnu posle "šihte na štajgi". Ipak, "Naše more" nikada nije steklo mračnu reputaciju , već je zadržalo status oaze u kojoj može mirno da se jede i pije, za male pare.
Kafana je i danas zadržala i status društvenog preduzeća, kao i ostali lokali "Varoš kapije" koji su ušli u beogradske legende: "Znak pitanja", "Kolarac", "Proleće", "Sunce", "Park", "Korzo". Uprkos tome što nisu privatizovane ove kafane rade po hasap standardu, a domaći gosti kažu da vode bitku za stolove sa stranim turistima.
- Dok se mi odričemo naše kuhinje, svi stranci od Šveđana do Slovenaca insistiraju na našim ćevapima, musaki, sarmicama, pasulju i škembićima - kaže Maksimović. - Kilave privatizacije rasterale su goste i zatvorile su legendarna boemska stecišta, a od njih napravile sterilne picerije ili kockarnice koje sad i same propadaju.
subota, 23. srpnja 2011.
petak, 22. srpnja 2011.
četvrtak, 21. srpnja 2011.
srijeda, 20. srpnja 2011.
utorak, 19. srpnja 2011.
ponedjeljak, 18. srpnja 2011.
subota, 16. srpnja 2011.
petak, 15. srpnja 2011.
četvrtak, 14. srpnja 2011.
utorak, 12. srpnja 2011.
RUMUNIJA
- izvinite gospodine, sto vas je navelo da izidjete po ovom vremenu, kako podnosite ovo vreme (i jos 5-6 pitanja kojih se ne sjecam)?
- cekam vlak za bukurest, pa malo setam.
- pa kako podnosite ove temperature?
- dobro. nije previse hladno, a ni vruce.
- mislite nije vruce?
- ne. mislim nije previse hladno.
- hvala vam.
- molim.
onda sam otisao u restoran ''nase more' (stvarno se tako zove) na dva piva, jelen, tocena. i uzivao u tamno smedje lakovanom brodskom podu, tamno smedjim plocicama i gospodjama koje majcinski donose pivo, girice, filovane paprike i sladak kupus. ko to moze platit? bilo mi je zao od tamo otici, pa sam otisao u market i kupio 4 piva, rahat lokum, kvas (rusko pice od zitarica - bezalkoholno i banane koje sam izgubio - stvarno!). u vozu sam pricao sa devojkom draganom iz vrsca koja se sa svojom kevom vracala kuci nakon sto se (dragana) upisala na visu poslovnu skolu. imao sam sediste broj 53, a u vagonu je nedostajao kupe sa tim brojem - keve mi. pa sam se njima uvalio jerbo su svi ostali bili rumuni (namerno sam izostavio 'j' u reci 'rumuni'). voz je kasnio u polasku 30 minuta, tako da sam se do vrsca lepo napricao, sta da ti kazem. onda sam ugledao konduktera koji mi je rekao rijec 'tre' ili 'dre' kad sam ga pitao u koji vagon trebam ici, pa sam mu rekao da je on za sve kriv. i tako sam ga zezao cijelo vrijeme na neke fore. onda mi je rekao da sam zajeban i da od kud sam. iz zagreba. a on meni da ima neke rodjake u zagrebu. pa je njemu da i ja imam. pa on meni da naravno da imam kad sam iz zagreba. i tako. onda se upucavao jednoj rumunjki (evo, pojavilo se 'j' !), pa sam mu rekao da od biraca nema jebaca. i tako do granice. luda kuca!
a na granici... revni granicari, sve su u kupeu pomicali sto se moglo pomicati, daske, sjedala, linoleum,... koma. bio sam u kupeu sa rumunjima, a onda su usli srbi i pitali 'i cure, kako je?'. super, samo je falio zvonko lepetic i da pocne klanje. kad su dolazili srbi, dignuo sam se i pokusao izaci. onda smo stali na vrata carinik i ja. bio sam prilicno pripit jer sam u beogradu uzeo 4 jelen piva a u jednoj birtiji popio dva. jel neki problem, pitao sam ga. koja situacija! a mladi rumunji sute i cekaju. carinik kaze, nije problem, sve je u redu. i onda udje u kupe, sjedne sa svojim drugarom u kupe i pita 'cure, kako ide?'. lijepa atmosfera. cure sute. onda su se digli i poceli igrati igru toplo-hladno. i nista od svega, to su bili klinci koji su se vracali sa exita, ne svercaju nista. tako su pregledavali svaki kupe. i oni i rumunji, a rumunji su ipak bili pristojni. pratio sam kako se situacija razvija i kako srbi pregledavaju ostale kupee. to je bilo za popisat! kao da hvataju osnovnoskolce u prepisivanju. svi se smiju, hahaha. kad su srbi otisli pocela je guzva. svi osim nas iz naseg kupea poceli su juriti amo tamo sa vrecicama, torbama, kutijama. ne velikim, srednjim. jedna zena je 100% prosla jedno dvadeset puta pored mene iz jednog vagona u drugi. i onda sam se sjetio da sam na jednom forumu procitao da je to 'svercerski vlak'. i sad ti budi pametan, i sad ti ne bus pil. i tako u toj lijepoj atmosferi dodju rumunjski carinici, prvo neki zajebani, pa onda regularni. i onda su me pitali (popio sam svo pivo) za razlog mog dolaska u rumunjsku. tjurism or bisnez? ja mu kazem 'plezr' i namignem, koja sam budala! i onda me on ponovno pita isto pitanje, a ja mu isto odgovorim. stvarno sam idiot. i onda se frajer vratio s mojim pasosom i rekao 'regular', a ja sam za promjenu sutio. ajde konacno! onda je dosao temisvar i dosta ljudi je izaslo van, pa smo se mi iz drgog razreda (koji bi bio peti od moguca tri!) preselili u prvi razred (jedva drugi, al neka im ga!). i onda je puklo hrvatsko-rumunjsko prijateljstvo i svi smo se razmilili u prazne kupee da uzivamo u samoci i klima-uredjajima. budio sam se svakih 20 minuta od ukocenosti, ali bio sam sretan jer sam napokon lezao. i tako dodje bukuresti nord. zahvaljujuci google street view-u kojeg sam koristio prekjucer, odmah sam pronasao svoj hostel. i tu su uzbudjenja polako jenjavala. sad su mi jedino uzbudjenje francuzi koji ne znaju ni beknuti bilo koji jezik osim materinjeg i s kojima razgovaram najkompliciranijim engleskim kojeg se mogu dosjetiti.
ponedjeljak, 11. srpnja 2011.
nedjelja, 10. srpnja 2011.
subota, 9. srpnja 2011.
The Trials Of Henry Kissinger
1960-1980: Cambodia, Indonesia and East Timor
"Henry Kissinger is a war criminal," says firebrand journalist Christopher Hitchens. "He's a liar. And he's personally responsible for murder, for kidnapping, for torture." What is Hitchens on about? He could be talking about the lawsuit currently under way in Washington DC, in which Kissinger is charged with having authorised the assassination of a Chilean general in 1970. Or he could be referring to the secret bombing of Cambodia which, arguably, Kissinger engineered without the knowledge of the US Congress in 1969. Or perhaps Kissinger's involvement in the sale of U.S. weapons to Indonesian President Suharto for use in the massacre of 1/3 of the population of East Timor in 1975.
These and several other recent charges have cast a haunting shadow on the reputation of a man long seen as the most famous diplomat of his age, the Nobel Laureate who secured peace in Vietnam, who secretly opened relations between the US and China, and who now, more than a quarter-century out of office, remains a central player on the world stage, only recently voted the number one public intellectual of the 20th century. Featuring previously unseen footage, newly declassified US government documents, and revealing interviews with key insiders to the events in question, The Trials of Henry Kissinger examines the charges facing him, shedding light on a career long shrouded in secrecy.
In part, it explores how a young boy who fled Nazi Germany grew up to become one of the most powerful men in US history and now, in the autumn of his life, one of its most disputed figures. It is at once an unauthorised biography and a look at the sparks that fly when an honoured American statesman is charged with war crimes. The film tackles the question of whether principals of international law applied by Americans to their enemies are applicable to Americans, or whether these laws are only written for the losers of conflicts. The Trials of Henry Kissinger in the courts of law and public opinion will begin to answer this question.